SVIJETLOST ZDRAVLJA

Pozdrav svima,

Zelim da dam odgovor na vase komentare. Tema je bila sebicnost, a ja sam opisala zbog cega imam osjecaj krivnje. Ja ne volim jesti sama, podijelim sve sto imam, cak vise dam sve sto imam jer znam da ce sutra, dati Bog novo. Nije kod mene problem da ja ne dijelim sa drugima ono sto imam, nego MISAO STO SE JAVLJA SVAKI PUT KAD TO RADIM DA CE MENI BITI MALO I DA TREBA DA STEDIM ZA SUTRA. Taj osjecaj, te misli ne volim. Ne ponasam se ja po toj misli, ali se je ne mogu rijesiti. To mi je problem jer zbog nje osjecam krivicu.

Kad bih nasla nacin da se je rijesim, mozda bih po istom principu mogla se rijesiti i drugih      << osobina<<  koje ne volim kod sebe.

Pomoc. 

HVALA NA KOMENTARIMA. CILJ OVOG MOG PISANJA O SEBICNOSTI JE DA VAM KAZEM ZA SVOJU JEDNU OSOBINU KOJU HOCU DA MIJENJAM A NIKAKO DA NADJEM NACIN DA TO URADIM. OVAKO, NAIME RIJEC JE O OVOME. KAD SE GOVORI O HRANI, ILI TOKOM JELA, JA IMAM OSJECAJ DA JE MENI MALO ONE VRSTE HRANE KOJU JA U TOM MOMENTU ZELIM JESTI. NARAVNO DA TO NEPOKAZUJEM I DA OSTALE CLANOVE SVOJE PORODICE NUDIM SA TOM VRSTOM HRANE, DA ONI UZMU KOLIKO IM TREBA I UVIJEK MENI OSTANE KOLIKO JE MENI DOVOLJNO, I JA ONDA IMAM OSJECAJ STIDA ZBOG TAKVIH MISLI. NISAM SEBICNA U SMISLU DA JA TU HRANU NE BIH PODIJELILA SA DRUGIM NEGO SAMO U MENI POSTOJI MISAO, STRAH, DA CE MENI BITI MALO U TOM TRENUTKU. ETO REKLA SAM SVOJU TAJNU, UH! ODAHNULA SAM! MOZDA SAM SE JE RIJESILA. SLOBODNA SAM! JER JA NISAM SEBICNA. IMATELI I VI KOJU SEBICNOST KOJA VAS IZNUTRA PRITISKA. KAZITE JE MOZDA CE I VAMA BITI LAKSE KAO I MENI . POZDRAV SVIMA!

      Zelim da pisem o sebicnosti.                                                                           

      Da li je to dobra osobina? Kada i gdje da je upotrijebimo? Ili da li je trebamo imati kao generalnu osobinu naseg bica?

      Da li je trebamo " vuci " sa sobom gdje god idemo?

      Da li sebicnost stit nas  koji uvijek drzimo ispred nas da nas brani, ili je pak drzimo malo iza nas i upotrebljavamo je kad mislimo da je potrebno?

      Koliko nam ona pomaze u zivotu?

      Osjecate li se sebicno u odnosu na citav svijet, na voljenu osobu, na djecu, na novac, i druge vazne osobe i stvari u vasem zivotu?

      Moj stav je da je sebicnost vise negativna nego pozitivna osobina. Zelim da dijelim sa nekim sve sto imam. Nije mi stos da samo za sebe, ne znam ZIVJETI SAMA NI RADOST NI TUGU.

      Molim vas za vas komentar. Pozdrav sa sebicne i za nesebicne.

Oprosticete mi na tremi i neznanju koje ce te uociti ili vidjeti u ovom tekstu. To je zato sto prvi put pokusavam da napisem ono sto osjecam da sam spoznala o zdravlju. Ili kako god vi hocete da shvatite na koji sam nacin dosla do tog saznanja, saznanja kako da sacuvamo svoje zdavlje. Ovako, cemo poceti< svako od nas ima ideje, zeje i misli kako da ih ostvarimo. _ svako od nas ima i mamu i tatu _ ili nekoga kome je vjerovao bez granicno Ti ljudi - otac i mati - dali su nam osobine, karakteristike, fizicka obiljezja po kojima se razlikujemo od drugih. To im nije bilo dovoljno nego su nas programirali da budemo isti kao i oni, htjeli su da mislimo kao i oni da se smijemo stvarima za koje oni misle da su smjesna i ako nama nisu ni malo smijesna. To nama nije bilo dovoljno, pa smo rastuci prihvatili i << necije << tude ideje, stavove, misli i sta vec nismo unijeli u svoju lijepu glavu. Postali smo neko drugi, a ne mi. Polako i neosjetno smo se izgubili na svom putu. Htjeli smo biti doktori, a roditelji su rekli NE << ti treba da budes advokat << ili sta je vec nasa zelja bila, a roditelji su rekli NE, i mi smo poslusno rekli im DA i ubijedili sebe da to sto kazu roditelji ili nas savjetnik kome smo vjerovali bezgranicno, je najbolje za mene. Pitacete se sta ima veze moja ideja, zelja ili misao, sa mojim zdravljem? Ili sta ima veze mamina, tatina, ili onoga koge vjerujemo, ideja, zelja ili misao sa mojim zdravljem? Recicemo ovako.... ako smo mi u skadu sa sobom, ako su nase ideje, zelje, i misli plod naseg, mozga, nase duse, plod nas samih i kao takve mi ih realizujemo, bez obzira sta o tome misle druge, mi nismo u suprotnosti sa sobom, sa prirodom nasom, prema tome ne moze doci do suprotnosti u nama, ne moze doci do toga da kazemo " nisam dobro spavala, nisam raspolozena, smeta mi .... i slicne izjave" Ako se to stanje nastavi pocecemo da govorimo " Ziga me ovdje , ovdje, ovdje,,,,,," a pislije cemo reci " Boli me ovdje, ovdje, ovdje,..." Zato razmislimo kakve ideje, zelje i misli nosimo u sebi, koliko smo ih realizovali, ostvarili, ispunili, da li su nam misli lijepe ili su misli kojima se suprostavljamo "nekome" i da li u nama postoji sukob nas i nekog drugog u nama. Pocnimo od sebe, unutar sebe, rascistimo svoje ideje, zelje i misli, bacimo sto nije nase, sto nije u skladu sa nama bice to prvi korak, ispunimo "Svoje stine ideje, zelje misli", pa mozda necemo morati ici kod doktora. Pozdrav od mene za sve one kojima se ne svidja ovo sto sam napisala, kao i onima kojima se svidja.

Ukoliko možete da pročitate ovaj članak, uspešno ste se registrovali na Blog.co.yu i možete početi sa blogovanjem.